Vlada je sredinom maja usvojila Predlog zakona o slobodi veroispovijesti, čijim se odredbama predviđa da sve vjerske zajednice u Crnoj Gori moraju da dokažu da su prije 1918. bile vlasnice crkvene imovine, inače će im ona biti oduzeta i proglašena državnom. To je prvi put u istoriji Crne Gore da se Crkvi pokušavaju oteti hramovi i manastiri, a glavna meta vlasti je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve. U isto vrijeme vlast, koju dominantno čini Demokratska partija socijalista (DPS), na čelu sa Milom Đukanovićem, godinama odbija međunarodne i sugestije iz nevladinog sektora da se donese zakon o porijeklu imovine javnih funkcionera i novokomponovanih biznismena.

Predsjednik Crne Gore i DPS-a Milo Đukanović, koji je na vlasti od 1989, posebno se istakao u istupima da crkve i manastiri treba da pripadnu državi, a takođe je tražio da Crkva dokaže za sopstvenu imovinu da je njena. Na drugoj strani, upravo Đukanović decenijama odbija da kaže kako je dospio na listu najbogatijih državnika, a Agenciji za sprečavanje korupcije čak i ne dozvoljava da mu provjeri bankovne račune.

Najava otimanja crkvene imovine podigla je tenzije u državi, pa su čak i ateisti počeli da istupaju i govore da bi udar na privatnu imovinu, ma kome ona pripadala, bio potez suprotan Ustavu, ali i međunarodnim konvencijama.

Napad na crkvenu imovinu mnogi povezuju i sa totalnom rasprodajom u državi jer su nakon prodatih i uništenih preduzeća na red došli Crkva i prirodni resursi.

– Nakon što su sve rasparčali i rasprodali hoće da otimaju crkvenu imovinu kako bi je razdijelili svojoj mafiji – ocijenio je nedavno mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije.

Predsjednik države Đukanović je dao vjetar u leđa mnogima koji su se obrušili na Crkvu, navodeći da SPC čuva infrastrukturu „velike Srbije, te da je to više politička nego vjerska organizacija”, te da „Crna Gora nema namjeru da otme metar prostora od bilo koga, ali nema namjeru ni da sa povezom oko očiju prepušta bilo kome da otima ono što je državno”. Da imovina ne može biti oduzeta prostom odlukom države, poručila je nedavno i Venecijanska komisija.

Iako podržava uzimanje imovine Crkvi, Đukanović nikada nije podržao donošenje zakona o provjeri imovine funkcionera, a još manje da se provjeri kako se on obogatio u poslednje tri decenije. Još 2010, kada je bio premijer, britanski „Indipendent” uvrstio ga je na listu 20 najbogatijih političara na svijetu, čije je bogatstvo procijenjeno na 10 miliona funti. U tekstu „Indipendenta” navedeno je da je Đukanović „misteriozno bogat i da odbacuje optužbe da je bio umiješan u šverc cigareta”.

Sedam godina kasnije, 2017. magazin „Forbs” je naveo da je Đukanović, nakon Taksina Šinavatre, bivšeg premijera Tajlanda, najbogatiji Crnogorac. U tekstu je istaknuto da porodica Đukanović raspolaže bogatstvom od 167 miliona dolara. Kako su došli do tolikog bogatstva i da li je ta cifra veća ili manja nikada nije provjereno. Institucije u Crnoj Gori nikada nijesu pokazale interesovanje da provjere porijeklo bogatstva neprikosnovenog crnogorskog vladara.

M.S.

---

Sa platom od 456 eura kupio stan
Đukanović je prvi izvještaj o imovini i prihodima predao 2005. godine kada mu je kao premijeru plata iznosila 456 eura, a stan od 114 metara kvadratnih u ekskluzivnom podgoričkom naselju Gorica „C” otkupio je od Vlade pod povoljnim uslovima. Naknadnim renoviranjem stan je povećan za 73 kvadrata, kada je integrisan sa susjednom stambenom površinom koja je bila u vlasništvu Đukanovićevog brata Aca.

U međuvremenu plata mu je konstantno rasla, pa sada kao predsjednik države ima zaradu od 2.087 eura. Suvlasnik je dvije firme i to „Univerzitas” i „Global Montenegro”, dok je treću „Kapital invest” poklonio sinu Blažu, koji je već suvlasnik preduzeća „BB solar” i „BB hidro”. Već nekoliko godina Đukanović prijavljuje da posjeduje „ruševine raznih objekata” na imanju u Nikšiću dok su na terenu u stvari novosagrađene kuće.